Čajevac (lat. Melaleuca alternifolia, eng. Tea Tree, njem. Teebaum) je niže drvo (5-8 metara) uskih listova, čije je prirodno stanište relativno malo, ograničeno na područje uz rijeke Clarence i Richmond u New South Walesu u Australiji. Premda se uzgoj čajevca danas uglavnom kultivira, i dalje zahtjeva rast na pustom i vlažnom tlu, tako da je proizvodnja čajevca ograničena.

Antiseptičke karakteristike čajevca bile su stoljećima znane lokalnom stanovništvu, Aboridžinima, koji su lišće čajevca vrlo uspješno koristili za liječenje rana, uboda i infekcija. U narodnim su predanjima i „ljekovita jezera“, odnosno lagune u kojima se taložilo otpalo lišće s drveća. Ulje čajevca tijekom Drugoga svjetskog rata bilo je obaveznim dijelom vojničke opreme australskih vojnika, a početkom prošlog stoljeća u Europi je proglašeno idealnim antiseptikom.

Budući da je proizvodnja ulja iz lišća drveta Melaleuca alternifolia relativno ograničena, ponekad se pod nazivom 'tea tree oil' prodaju ulja iz iste Melaleuca porodice, sličnog mirisa i konzistencije, ali drugačijih svojstava, kao što su Melaleuca cajuputi (cajeput ili cajaput ulje) i Melaleuca quinquenervia (niaouli ulje).

Ulje čajevca dobiva se parnom destilacijom ručno ubranog lišća i pupova. Ulje jakog medicinskog mirisa smjesa je od približno sto frakcija (terpinen-4-ol, 1,8-cineol, seskviterpen i para-cimen glavne frakcije), od kojih su neke jedinstvene. Terpinen-4-ol prepoznat je kao važna antimikrobna frakcija koja, djelujući s ostalim uljnim sastojcima kao lipofilnim otapalima, olakšava prodiranje i pojačava protubakterijska, protugljivična i protuvirusna svojstva ulja.

Ispitivanja su pokazala da je ulje čajevca aktivno protiv brojnih mikroorganizama, uključujući u to i sve tipove Candide i Malassezia furfur i osamdeset drugih tipova gljivica koje izazivaju bolesna stanja.

Ulje čajevca također ima dokazanu aktivnost protiv: Bacteroides, Clostridium, Cryptosporidium, Escherichia coli, Enterobacter, Fusobacterium, Gonococcus, Hemophilus, Herpes, Meningococcus, Microsporium, Peptococcus, Proteus, Pseudomonas, Spirochetes, Staphylococcus, Streptococcus, Trichophyton i dr.

Godine 1993. dokazana je aktivnost ulja čajevca protiv meticilin-rezistentnog Staphylococcus Aureus (MRSA), takozvanog bolničkog stafilokoka, bakterije koja je postala rezistentna na antibiotske tretmane ('super-bug').

Svakako je ne samo interesantno nego i značajno otkriće da ulje čajevca ne ubija zdrave bakterije na koži nego jedino bakterije patogene aktivnosti koristi li se svakodnevno i u adekvatnim koncentracijama.

Ulje čajevca dokazano je antiseptičko, snažno antimikrobno i imunostimulativno sredstvo bez štetnih popratnih pojava.