Kako je traka za trčanje postala sušilo za veš – obiteljska pričaKako je traka za trčanje postala sušilo za veš – obiteljska priča
Prije godinu dana kupio sam skupu opremu za vježbanje uvjeren da ću konačno početi s redovitim treningom. Moja nova traka za trčanje za kućnu upotrebu s preklapanjem stigla je u velikoj kutiji i trebalo mi je tri sata da je sastavim. Bio sam ponosan i motiviran, obećavajući supruzi da ću vježbati svaki dan.
Prvi tjedan stvarno sam trčao redovito. Ustajao sam u šest ujutro i trčao pola sata prije posla. Osjećao sam se sjajno i energično. Moja supruga komentirala je kako je lijepo vidjeti me motiviranog. Korištenje moje moderne traka za trčanje bilo je dio svakodnevne rutine koja me činila ponosnim.
Drugi tjedan počeo sam preskakati dane. Ponekad sam bio umoran, ponekad sam imao rano sastanak. Naša skupa sportska traka za trčanje počela je skupljati prašinu u uglu dnevne sobe gdje je zauzimala puno mjesta. Supruga je počela bacati pogled na nju svaki put kad bi prolazila.
Treći tjedan prestao sam potpuno. Oprema je stajala tamo kao tihi svjedok moje neuspjele motivacije. Jednog dana primijetio sam da supruga ima mokro rublje razastrto preko ručki. Rekla je da sušilica ne radi i da je ovo „privremeno rješenje“. Moja profesionalna traka za trčanje postala je improvizirana sprava za sušenje veša.
Djeca su počela koristiti prostor ispod kao sklonište za svoje igračke. Moj sin je rekao da je to „savršena špilja“. Kćer je tamo stavila svoje lutkе i plišane igračke.
Prošlog mjeseca prijatelj me posjetio i nasmijao se kada je vidio scenu. Rekao mi je da je to „klasika“ – svatko kupi opremu s najboljim namjerama, a završi kao skupa vješalica. Osjećao sam se kao kliše ali nisam mogao poreći istinu da moja traka za trčanje više znači za rublje nego za mene trenutno.
Prijatelji mi kažu da nisam jedini. Očito je ovo univerzalno iskustvo ljudi koji kupuju opremu za kućne treninge. Najbolje namjere, kratkotrajna motivacija, dugoročna frustracija. Možda bih trebao prihvatiti realnost i stvarno prodati to. Ili možda sutra krenem ponovno vježbati. Tko zna, možda treći put bude čarolija pa traka za trčanje koja čeka svoju pravu svrhu pronađe još jedno „usputno“ zanimanje.…